Dio članaka o |
Genetici |
---|
Ključne komponente |
Historija i teme |
Istraživanje |
Personalizovana medicina |
Personalizovana medicina |
Sekvenciranje DNK je proces određivanja sekvenci nukleinskih kiselina – redoslijeda nukleotida u molekulama DNK. Uključuje bilo koji metod ili tehnologiju koja se koristi za određivanje redoslijeda četiri baze: adenin, guanin, citozin i timin. Pojava brzih metoda sekvenciranja DNK uveliko je ubrzala biološka i medicinska istraživanja i otkrića.[1][2]
Poznavanje sekvenci DNK postalo je neophodno za osnovna biološka istraživanja, DNK Genografski projekti ma i u brojnim primijenjenim poljima kao što su medicinska dijagnoza, biotehnologija, forenzička biologija, virologija i biosistematika. Uspoređujući normalne i mutirane sekvence DNK mogu se dijagnosticirati različite bolesti, uključujući različite tipove raka,[3] karakterizira repertoar antitijela, a može se koristiti za usmjeravanje liječenja pacijenata.[4] Posjedovanje brzog načina sekvenciranja DNK omogućava bržu i individualiziraniju medicinsku njegu i identifikaciju i katalogizaciju više organizama.
Povećana brzina sekvenciranja postignuta modernom tehnologijom sekvenciranja DNK bila je ključna u sekvenciranju kompletnih sekvenci DNK, ili genoma, brojnih tipova i vrsta života, uključujući ljudski genom i druge kompletne sekvence DNK mnogih životinjskih, biljnih i mikrobnih vrsta.
Prve sekvence DNK dobili su akademski istraživači, ranih 1970-ih, koristeći mukotrpne metode zasnovane na dvodimenzijskoj hromatografiji. Nakon razvoja fluorescentnog metoda sekvenciranja DNK sekvencerom,[5] Sekvenciranje DNK postalo je lakše i za veličine redova brže.[6]